Povijest ustanove

Državni arhiv u Bjelovaru osnovan je i počinje sa radom 1961. godine pod nazivom Historijski arhiv Bjelovar. Odluku o njegovom osnivanju donosi Narodni odbor kotara Bjelovar u lipnju 1961. godine nakon usuglašavanja sa Narodnim odborima kotareva Križevci i Daruvar. Na korištenje dobiva pet prostorija u zgradi na glavnom gradskom trgu, koju tada dijeli sa Gradskim muzejom, te po jednu prostoriju u zgradama Narodnih odbora kotara Križevci i kotara Daruvar.

Prvi zaposlenici arhiva bili su direktor Savo Velagić, na to mjesto imenovan nakon rada u Komisiji za historiju radničkog pokreta, dva arhivista, jedan imenovan za Daruvar gdje je i radio, a drugi za područje Bjelovara i Križevaca, te jedna tajnica i jedna čistačica.[1]

Broj zaposlenih povećavao se, unutrašnja organizacija odjela doživjela je određene promjene tokom godina, no sami zadaci i poslovi arhiva ostali su nepromijenjeni gotovo do danas:

- zaštita arhivskoga gradiva u arhivu

- sređivanje, popis i objavljivanje arhivskog gradiva, te davanje istoga na korištenje

- izrada obavijesnih pomagala

- nadziranje, čuvanje i odabir arhivskoga gradiva izvan arhiva

- preuzimanje javnog i prikupljanje privatnog arhivskog gradiva otkupom, poklonom ili pohranom

- konzerviranje i restauriranje arhivskoga gradiva

Historijski arhiv u Bjelovaru prema odluci o teritorijalnoj nadležnosti iz 1963. godine djeluje na području općina Bjelovar, Čazma, Daruvar, Đurđevac, Garešnica, Grubišno Polje, Križevci, Pakrac i Vrbovec. Do prve promjene dolazi već 1967. godine kada je 1. siječnja 1967. godine odlučeno da općina Pakrac prijeđe u sastav Historijskog arhiva u Slavonskom Brodu.

Prvih godina zaposlenici spremišta bili su zaduženi za zaštitu i nadzor nad gradivom okolnih općina – spremište Križevci za Križevce i Vrbovec, Daruvar za Daruvar, Pakrac, Garešnicu i Grubišno Polje i Bjelovara za Bjelovar, Čazmu i Đurđevac, no u stvarnosti imala su veoma ograničen prostor pohrane gradiva. Iako su u početku pojedina spremišta imala stručne djelatnike, takova organizacija rada nije nikada potpuno zaživjela, pa se nadzor nad gradivom na terenu vrši isključivo iz Bjelovara. Godine 1967. arhiv dobiva na korištenje spremište u Čazmi i proširuje spremišne prostore u Križevcima, da bi do početka 80-tih ostalo samo sa spremištem u Sv. Ivanu Žabno i Bjelovaru.

Samom arhivu, prvotno smještenom u zgradi muzeja, zbog potrebe za spremišnim prostorom, Skupština općine Bjelovar 1967. godine dodjeljuje na korištenje nekoliko prostorija u susjednoj zgradi na glavnom gradskom trgu. Već iduće godine arhiv dobiva u trajno korištenje cijelu zgradu zajedno sa tri dvorišne zgrade. Zgrada, jedna od najstarijih u gradu bila je u derutnom stanju, a u pojedinim djelovima imala je stanare. Uređivanje same zgrade potrajalo je do 1984. godine kada je njena adaptacija konačno dovršena. Ostao je problem uređenja dvorišne zgrade najviše zbog nedostatka financijskih sredstava, no prvenstveno zbog nemogućnosti iseljenja preostalih stanara. Posljednji stanar odselio se 1994. godine iz dvorišne zgrade kada je najzad sav prostor dodijeljen arhivu došao u njegov stvarni posjed.

Promjenom društveno-političkog sustava početkom 1990- tih godina dolazi do određenih novina koje su višestruko utjecale na Historijski arhivi u Bjelovaru. Ubrzo dolazi do promjene pravnog statusa regionalnih arhiva u državne ustanove pod upravom Ministarstva kulture. Dolazi i do izmjene naziva svih arhiva, pa tako Historijski arhiv u Bjelovaru mijenja naziv u Povijesni arhiv u Bjelovaru.[2] Posljednja promjena naziva dolazi ubrzo donošenjem novog zakona[3] 1997. godine kada arhiv dobiva naziv Državni arhiv u Bjelovaru pod kojim i danas djeluje. Donesen je i novi statut 1998. godine koji nalaže određene promjene i u unutrašnjem ustroju ustanove. Formirani su odjeli – Opći odjel, Odjel za obradu i sređivanje arhivskog gradiva, Odjel za zaštitu arhivskog i registraturnog gradiva izvan arhiva i Dokumentacijsko – informatički odjel, koji su ostali do danas sastavni dijelovi arhiva.

Teritorijalna nadležnost arhiva ostaje ista, no područje koje obuhvaća administrativno je drugačije uređeno. U nadležnosti arhiva nalazi se područje Bjelovarsko-bilogorske županije u cijelosti i pojedini gradovi i općine Koprivničko-križevačke, Virovitičko-podravske i Zagrebačke županije.

Do zadnje promjene u teritorijalnoj nadležnosti dolazi 2008. godine osnivanjem novih arhiva u Križevcima i Virovitici. Odmah je napravljeno razgraničenje gradiva, stvaratelja i imatelja sa Državnim arhivom u Virovitici i određeni fondovi predani su na brigu novoosnovanog arhiva. Iako osnovan, Državni arhiv u Križevcima do danas nije ustrojen, stoga Državni arhiv u Bjelovaru nastavlja obavljati redovnu djelatnost na području Koprivničko-križevačke županije.[4] Tako je danas arhiv nadležan za gradove Bjelovar, Čazma, Daruvar, Garešnica, Grubišno Polje, Đurđevac, Vrbovec i Križevce, te općine Berek, Dubrava, Dežanovac, Đulovac, Farkaševac, Gradec, Hercegovac, Ivanska, Kapela, Končanica, Nova Rača, Preseka, Rakovec, Rovišće, Severin, Sirač, Šandrovac, Štefanje, Velika Pisanica, Veliki Grđevac, Velika Trnovitica, Veliko Trojstvo, Zrinski Topolovac, Kalnik, Sveti Ivan Žabno i Sveti Petar Orehovec.

U 21. stoljeće Državni arhiv u Bjelovaru ušao je sa projektom izgradnje novog arhivskog spremište. Naime, već krajem 1980-tih uočena je potreba za proširenjem spremišnog prostora zbog povećanja količine preuzetog gradiva, no tek 2000. godine projekt je ušao u srednjoročni program financiranja javnih potreba u kulturi. Ubrzo su Ministarstvo kulture i djelomično Bjelovarsko-bilogorska županija osigurali sredstva pa 2002. godine počinje gradnja. Već 2004. godine prvo suvremeno i namjenski građeno arhivsko spremište u Hrvatskoj kapaciteta 800 m2 površine sa smještajnim kapacitetom preko 4000 d/m gradiva bilo je dovršeno i spremno za useljenje. U novom spremištu danas su pohranjeni svi arhivski fondovi i zbirke, uz koje se nalazi i nesređeno gradivo, čitaonica, te radne prostorije.

Tokom 2008. godine počele su pripreme za osnivanje nove Bjelovarsko-križevačke biskupije, kojoj će biti potreban dodatan prostor. Kako se zgrada arhiva nalazi upravo uz crkvu Svete Terezije Avilske, Vlada Republike Hrvatske odlučila je darovati zgradu arhiva i novo spremište za potrebe biskupije.[5] Iseljenje svih radnih prostora i gradiva iz spremište u glavnoj zgradi dovršeno je krajem 2010. godine.[6] Novo spremište ostaje na korištenje arhiva idućih 15 godina do kada se treba izgraditi novu arhivsku zgradu sa spremišnim prostorom na novoj lokaciji. Radni prostori trenutno su izmješteni na još dvije odvojene lokacije koje su arhivu dodijeljene od strane grada na korištenje.

Izvor: Martina Krivić Lekić


[1] Državni arhiv u Bjelovaru, HR-DABJ-550, Državni arhiv u Bjelovaru (1961-1992), Sjednički zapisnici savjeta arhiva (1961-1977), kutija 25

[2] prema Naputku Ministarstva kulture od 21.01.1993. godine

[3] Zakon o arhivskom gradivu i arhivima, NN 105/97

[4] podaci preuzeti iz Pleskalt, Ž. (2009.) ˝Izvješća o radu za 2008. godinu˝, Državni arhiv u Bjelovaru, str. 8.

[5] zgrada arhiva datira iz 1772. godine kada je izgrađena za potrebe pijarističkog kolegija i škole

[6] Sporazum o donaciji Vlade RH, Državnog arhiva u Bjelovaru, Zagrebačke nadbiskupije i Župe sv. Marka Križevčanina iz Zagreba, klasa 940-01/09-03/01